Zašto inflacija ne pada jednako brzo u svim sektorima?

Kada Državni zavod za statistiku objavi da je godišnja inflacija u Hrvatskoj pala s 8,1% na 4,3%, mnogi čitatelji s pravom pitaju: zašto to ne osjete na blagajni? Odgovor leži u tome što agregatna inflacijska stopa maskira vrlo različita kretanja unutar pojedinih kategorija. Energija je, primjerice, pojeftinila zahvaljujući padu cijena plina i nafte na europskim tržištima i regulatornim mjerama Vlade. Međutim, cijene hrane i dalje rastu tempom iznad 6% na godišnjoj razini, a najam stambenih prostora u Rijeci i Splitu bilježi rast i do 12% u odnosu na prethodnu godinu. Razlog te asimetrije je višestruk. Prehrambena industrija suočena je s visokim troškovima rada koji ne padaju automatski kad padaju cijene sirovina. Stanarine su pak određene lokalnim ponudom i potražnjom te snažnim pritiskom turističkog kratkoročnog najma koji stambeni fond preusmjerava prema platformama poput Airbnba. Politike Europske središnje banke mogu smiriti agregatnu potražnju, ali nemaju izravan utjecaj na mikrotržišta stanarina u Kvarnerskoj županiji. Zaključak koji Lumenwpulse izvlači iz ovih podataka je da čitanje jednog indeksa bez razlaganja njegovih komponenti daje nepotpunu, ponekad i obmanjujuću sliku ekonomske stvarnosti. Pravi ekonomski pokazatelj vašeg standarda ovisi o tome što kupujete i gdje živite — a to agregatne statistike ne mogu u potpunosti obuhvatiti.